BU DO HO
- 1. ručne tehnike (te waza)
- 2. nožne tehnike (geri waza)
- 3. tehnike bacanja (nage waza)
- 4. tehnike "čišćenja"
(barai waza)
- 5. tehnike poluga (kansetsu
waza)
- 6. tehnike usmjerene na vitalne
točke (atemi waza)
- 7. tehnike samoobrane (goshin
jutsu)
- 8. kontrolirane
"sparing" tehnike (kumite i randori)
- 9. forme ili sastavi (kata) i
aplikacije formi (kata bunkai)
- 10. kombinacije (renzoku waza)
- 11. tehnike natjecateljske borbe
ili "sparinga" (jyu randori)
- 12. tehnike s oružjem (nanbu
kobudo) itd.
Svaki se od
ovih sustava može podijeliti na niz manjih sklopova tehnika, što na nbudo čini
jednom od najrazvedenijih borilačkih vještina uopće. Srž borilačkog dijela
nanbudo čine randori kate, ki nagare randori kate i nanbu sotai randori kate,
odnosno nanbu kate (zadane forme ili sastavi) i njihove aplikacije (bunkai).
Randori kate sastoje se od sedam napadačkih tehnika i sedam obrambenih tehnika,
bilo ručnih, nožnih ili bacačkih, pravolinijskih ili kružnih, visokih ili
niskih itd. U osnovi takvoga tipa reakcije na napadačevu silu leži tenshin,
osnovno nanbudo izmicanje. Neke od osnovnih randori no kata su sljedeće:
- randori ichi no kata (sastoji
se od ručnih tehnika)
- randori ni no kata (sastoji se
od nožnih tehnika i tehnika "čišćenja")
- randori san no kata (sastoji se
od tehnika bacanja i "čišćenja")
- randori yon no kata (sastoji se
od tehnika bacanja i poluga)
- gyaku randori ichi no kata
(sastoji se od unutrašnjih ručnih tehnika)
- randori irimi no kata (sastoji
se od pravolinijskih i kružnih bacačkih tehnika)
- gyaku randori irimi no kata
(sastoji se od pravolinijskih i kružnih bacačkih tehnika koje se izvode s
unutrašnje strane partnerova napada)
- randori sukui no kata (sastoji
se od visokih bacačkih tehnika)
- randori gyaku irimi no kata
(sastoji se od visokih bacačkih tehnika s unutrašnje strane)
- umanori randori no kata
(sastoji se od čišćenja i gušenja, shime waza)
- kaiten randori ichi no kata
(sastoji se od kružnih ručnih tehnika)
- kaiten randori ni no kata
(sastoji se od kružnih nožnih tehnika)
- kaiten randori san no kata
(sastoji se od kružnih tehnika "čišćenja" i kružnih nožnih
tehnika, suwari kaiten geri gedan i suwari mawashi geri)
- furi uchi randori ichi no kata
(sastoji se od polukružnih ručnih tehnika)
- randori kansetsu no kata
(sastoji se od tehnika poluga i bacanja)
- suwari randori ichi no kata
(sastoji se od tehnika bacanja i "čišćenja", pri čemu je uke,
dakle onaj koji se brani, u parteru)
- suwari randori ni no kata
(sastoji se od kružnih tehnika bacanja i "čišćenja", pri čemu je
uke, dakle onaj koji se brani, u parteru)
- suwari kansetsu randori ichi no
kata (sastoji se od tehnika poluga, pri čemu je uke, dakle onaj koji se
brani, u parteru)
- randori kasumi no kata (sastoji
se od tehnika "uvrtanja" i bacanja) itd.
Ki nagare
randori kate i nanbu sotai randori kate slični su principi reakcije na
napadačevu silu, koji se sastoje od kružnih, polukružnih obrambenih i bacačkih
tehnika.
Doshu
Yoshinao Nanbu prije nekoliko je godina nanbudo vježbačima predstavio tu novu
skupinu nanbudo tehnika, zanimljiv sklop borilačkih kombinacija i formi koje bi
se mogle smjestiti na granicu između energetsko-meditativnog (ki do ho) i
borilačkog (bu do ho) kompleksa nanbudo tehnika. Takav je skup tehnika brzo
zatim imenovan japanskom sintagmom ki nagare koja označava protok ili strujanje
životne energije, te nešto kasnije, nanbu sotai randori, što podrazumijeva
"manipulaciju" napadačevim tijelom. Naime, japanska riječ nagare
uistinu označava struju, tok, osobito rijeke, potoka ili nekih drugih prirodnih
pojava. Tehnike koje su tim nazivom obuhvaćene, isto tako, nastoje oponašati
kružnost i fluidnost vodenih tokova i po tome se posvema uklapaju u idejnu
koncepciju kružnih ili polukružnih nanbudo pokreta, koji tu vještinu svrstavaju
u kontekst "mekših" borilačkih vještina (jutai budo).
No, navedeni
se sustav nanbudo tehnika u nečemu uvelike razlikuje od klasičnih nanbudo
obrana i protunapada. U osnovi je nanbudo vještine, odnosno u osnovi njezina
borilačkog dijela, koncepcija izmicanja sa središnje linije napada. Takva ideja
sadržana je u tehnici tenshina, brzog izmicanja u stranu koje nanbudo borcu
omogućuje širok spektar ručnih i nožnih protunapada, bacanja, poluga itd. Ali,
kružnost se nanbudo vještine, isto tako, vidi u njezinim katama i, štoviše, u
sportskom dijelu nanbudo vještine (jyu randori), u kojemu se izbjegava svaki
oblik pravolinijske obrane, koja je karakteristična za mnoge borilačke stilove.
Skupina tehnika koju je Yoshinao Nanbu odredio sintagmom ki nagare waza samo
donekle odstupa od koncepcije kružnih izmicanja. Dakle, nanbudo vježbači u tom su
sustavu prisiljeni naučiti preusmjeravati energiju partnerova napada u
različitim pravcima, ne samo horizontalno (naprijed-nazad) nego i vertikalno
(gore-dolje), kako bi, na kraju, izveli brz i eksplozivan protunapad u obliku
ručnih udaraca, bacanja i čišćenja. Partner-protivnik na taj se način nastoji
onesposobiti samim kretanjem, odnosno brzim i kontinuiranim izmjenama smjerova
kretanja, položaja tijela, zatim kružnim blokovima i narušavanjem njegove
ravnoteže, usmjeravanjem energije njegova napada u prazno itd. Slična
koncepcija kretanja (tai sabaki) postoji u drugim borilačkim vještinama i
stilovima, primjerice u aikidou. Ali, u nanbudo vještini ona je stavljena u
pogon na osobit način, kao dopuna tehnikama iznimno brzih izmicanja, odnosno
kao dopuna tenshin kretanju.
Nadalje, i
ki nagare tehnike nastale su i slijede obrazac nastajanja drugih nanbudo
tehnika. Taj je obrazac nastanka i razvitka svih nanbudo tehnika shihan Petar
Turković u monografiji o nanbudou opisao kibernetičkim principom feedbacka, povratne
sprege, koji predstavlja metodu kontrole pojedinog sustava na temelju njegovih
vlastitih rezultata, tj. informacija o tim rezultatima. Sustav vježbi koji je
Nanbu nazvao ki nagare zbog toga je u potpunosti nedovršen, otvoren promjenama,
dakle modificira se i preoblikuje na temelju povratnih informacija koje doshu
Nanbu dobiva od vježbača na seminarima. Kao i ostale tehnike u nanbudou,
odnosno u borilačkom dijelu nanbudo vještine, i ki nagare sustav se može
podijeliti u nekoliko skupina vježbi. To su:
-
1. skupina ki nagare chokusen
tehnika;
-
2. skupina ki nagare taikyoku
kata i taikyoku bunkai kata;
-
3. skupina ki nagare randori no
kata i ninin gyake randori no kata.
Prvu skupinu
čine osnovne (chokusen) ki nagare tehnike ili pravolinijska i kružna kretanja
koja se koriste prilikom izvođenja tehnika iz druge dvije spomenute skupine te
nekoliko osnovnih ručnih tehnika i bacanja koja se upotrebljavaju i u ostalim
dijelovima nanbudo vještine. Zato prvu grupu ki nagare tehnika možemo
podijeliti na dvije podgrupe tehnika, na ki nagare tai sabaki, tj.
pravolinijska, polukružna i kružna kretanja (ki nagare randori tori i ki nagare
randori uke), i ki nagare undo, tj. osnovne uvodne vježbe u svaki pojedini
randori sustav. Ki nagare randori tori predstavlja skup pravolinijskih pokreta
po modelu naprijed-nazad, nalik na mae urenshu tehnike koje se koriste u
(čisto) borilačkom dijelu nanbudoa. Ključna je tehnika za taj sustav vježbi oi
ippon seiryuto uke, napad bridom dlana usmjeren prema trupu protivnika koji se
izvodi u iskoraku (kretanju). Dakle, ki nagare randori uke predstavlja
svojevrstan odgovor na tako usmjeren napad i sastoji se, u osnovi, od bloka
dvjema rukama (jodan uke) nakon kojeg slijedi jedna od tehnika iz ki nagare
undo serije te, naposljetku, kružni okret tijela. Pritom se ne izvodi tenshin
kretanje ili izmicanje u stranu, koje je inače karakteristično za nanbudo, nego
se energija partnerova napada pokušava kanalizirati, preusmjeriti, odnosno
iskoristiti kako bi se partnera svladalo. Jednostavnije rečeno, tehnika koja
nosi naziv ki nagare randori uke zapravo je (skupina) sastavljena od više
tehnika nastala po formuli "zbroja" jodan uke tehnike (gornjeg bloka)
i ki nagare undo tehnika.
Nanbudo
tehnike koje se pojavljuju u tim randori katama slične su ili iste kao i u
chokusen randori katama koje se prakticiraju u nanbudou. Od ručnih udaraca
dominiraju kružni ili polukružni ručni udarci (furiuchi, furmawashi) i direktni
udarci u partnerov trbuh i glavu (jodan i chudan seiken tsuki). Od bacanja
najčešće se koriste irimi nage tehnike (polukružna, kružna i direktna bacanja
presretanjem partnerova tijela), zatim sukui nage (bacanje koje se izvodi
povlačenjem partnera preko sebe) i jednostavnija odguravanja, a od nanbudo
čišćenja klasičan kaiten geri gedan (kružno nožno čišćenja). Gardovi koji se
izmjenjuju pri izvođenju tih tehnika donekle se razlikuju od gardova koji su
karakteristični za klasične randori no kate. Tu se umjesto izmicanja u stranu
koristi povlačenje unazad, brza izmjena klasičnog borbenog stava (zenkutsu
dachi) i garda u kojem je prednja noga na peti (kakato dachi). Brzi transferi
težišta, od centralne linije vježbačeva tijela unazad i obrnuto, tipični su
upravo za ovaj sustav nanbudo borilačkih tehnika.
Takav sustav
nanbudo tehnika predstavlja odmak od borilačkih nanbudo tehnika, osobito brzih
izmicanja po kojima je nanbudo vještina postala poznata ili osobita. Dok se u
sustavu klasičnih nanbudo randori no kata izmicanjem nastojalo izbjeći liniju
partnerova napada i savladati ga serijom brzih i eksplozivnih udaraca i
bacanjem, ki nagare sustav se zasniva na osobitom tipu komunikacije između
partnera. Spomenutim sustavom tehnika otvara se jedno novo poglavlje u nanbudou,
poglavlje koje po principu feedbacka mijenja i cijeli sustav na kojemu se
nanbudo temelji. To je vidljivo na nekoliko segmenata. Naime, novi način
izvođenja randori tehnika još više ističe njihovu kružnost. Na primjer, irimi
no bacanja koja se izvode u ki nagare randori irimi no kati i klasičnoj randori
irimi no kati slična su, ali unutar ki nagare sustava njihova se kružnost,
fluidnost i brzina dodatno naglašava. Nanbudo se kretanja, također, u novom
sustavu tehnika nastoje posve pojednostaviti ili, točnije, pokušavaju se
približiti prirodnom načinu kretanja – iako se katkad čine iznimno složenim.
Dakle, ako vježbači svladaju osnove takvih kružnih kretanja, mogu ih koristiti
u svim dijelovima nanbudoa, ne samo unutar ki nagare kompleksa.
Treba zaključiti
kako se tehnike iz skupine ki nagare počinju razvijati paralelno sa svim
ostalim nanbudo tehnikama, odnosno počinju dobivati oblik samostalnog sustava s
kojim i cjelokupna nanbudo vještina dobiva neko novo lice. Neki su od osnovnih
ki nagare i nanbu sotai randori sustava sljedeći:
- ki nagare randori ichi no kata;
- ki nagare randori ni no kata;
- ki nagare gyaku randori ichi no
kata;
- ki nagare randori irimi no
kata;
- ki nagare kaiten randori ichi
no kata;
- ki nagare kaiten randori ni no
kata;
- ki nagare kaiten randori san no
kata;
- ki nagare furi randori ichi no
kata;
- ki nagare furi randori ni no
kata;
- ki nagare furi mawashi randori
no kata;
- ki nagare ukemi randori ichi no
kata;
- ki nagare kihon kaiten randori
san no kata;
- ki nagare chokusen randori ichi
no kata;
- ki nagare suwari randori ichi
no kata;
- ki nagare suwari randori ni no
kata;
- ki nagare suwari gyaku randori
ichi no kata;
- ki nagare suwari randori irimi
no kata;
- nanbu sotai randori ichi no
kata;
- nanbu sotai randori ni no kata;
- nanbu sotai randori san no kata
itd.
Kate ili
sastavi predstavljaju srž tradicionalnih japanskih borilačkih vještina. Često
ih se definira kao skup tehnika koji se izvodi "u prazno", "sa
zamišljenim napadačem" itd. Doshu Nanbu svoj je sistem učeničkih kata
(heiwa) predstavio još u sklopu sankukai škole karatea, gdje su sastavi bili
slobodnije i kružnije interpretacije klasičnih karataških kata, između ostalog
pinan ili heian kata. U nanbudou danas postoji niz učeničkih, studentskih i
majstorskih kata, koje su postali sastavni dio nanbudo treninga, a neke od njih
i sastavni dio nanbudo natjecanja.
Riječ je o
sedam učeničkih kata (shihotai tsuki, shihotai ten, shihotai chi, shihotai
hasu, shihotai ki, shihotai mizu i shihotai ku), sedam taikyoku kata, pet
nanbudo studentskih kata (nanbu shodan, nidan, sandan, yondan i godan) i deset
majstorskih kata (ikkyoku, seipai, seienchin, sampo sho, hyakuhachi,
shochikubai, ume, take, sampo dai i matsu). Postoji još i nekoliko kata s
oružjem, dakle sastava koji se izvode najčešće sa štapom (bo) ili drvenom
sabljom (boken).
Shihotai
kate sastavljene su prema simbolici sedam elemenata, mjeseca (tsuki), neba
(ten), zemlje (chi), lotosa (hasu), drva (ki), vode (mizu) i zraka, ništavila
(ku), a odlikuju se različitim tehnikama, ručnim i nožnim udarcima te tehnikama
"čišćenja", koje su neophodne za trening viših, studentskih i
majstorskih kata.
Taikyoku
kate zapravo su interpretacije nanbu sotai i ki nagare sistema u formi sastava
i predstavljaju uvod u ki nagare randori kate. Nanbu kate simboliziraju
godišnja doba. Nanbu shodan je kata proljeća, koju karakteriziraju odrješite
ručne tehnike i blokovi te niz kružnih ručnih tehnika (kaiten tsuki, furi
kaiten renzoku waza). Nanbu nidan je kata ljeta, sastavljena od zanimljivih
nožnih tehnika (mikazuki geri), poluga, blokova i udaraca (haito uke). Nanbu
sandan je kata jeseni, karakteristična upravo po svojim sijekućim kružnim
nožnim čišćenjima (kaiten geri gedan) . Nanbu yondan je kata zime, specifična
po visokim i niskim nožnim udarcima i kružnom bacanju na završetku (kaiten
nage). Nanbu godan najduža je studentska nanbudo kata, vrlo raznolika po tehnikama
koje u sebi uključuje, a simbolizira sva četiri godišnja doba.
Majstorske
kate predstavljaju najviši stupanj nanbudo vještine. Nastale su kao slobodne
interpretacije nekih tradicionalnih japanskih kata, ali i kao inovativna
Nanbuova kreacija. Karakteristične su po stalnim izmjenama smjerova i po
zahtjevnome sustavu njihove aplikacije (bunkai).
Bo ili boken
kate su sastavi koji se izvode sa štapom (bo) ili drvenom sabljom (boken). Neke
od bo kata su sljedeće: bo nanbu shodan, ten ryu, sei ryu itd.
Sve kate,
naravno, imaju svoju aplikaciju (bunkai).