Hrvatski Nanbudo Institut

BU DO HO je borilački dio nanbudo vještine, koji se sastoji od širokoga spektra napadačkih i obrambenih tehnika (tori i uke waza), usustavljenih u nekoliko osnovnih kategorija:

1. 1. ručne tehnike (te waza);
2. 2. nožne tehnike (geri waza);
3. 3. tehnike bacanja (nage waza);
4. 4. tehnike "čišćenja" (barai waza);
5. 5. tehnike poluga (kansetsu waza);
6. 6. tehnike usmjerene na vitalne točke (atemi waza);
7. 7. tehnike samoobrane (goshin jutsu);
8. 8. kontrolirane "sparing" tehnike (kumite i randori);
9. 9. forme ili sastavi (kata) i aplikacije formi (kata bunkai);
10. 10. kombinacije (renzoku waza);
11. 11. tehnike natjecateljske borbe ili "sparinga" (jyu randori);
12. 12. tehnike s oružjem (nanbu kobudo) itd.

Svaki se od ovih sustava može podijeliti na niz manjih sklopova tehnika, što nanbudo čini jednom od najrazvedenijih borilačkih vještina uopće. Srž borilačkog dijela nanbudo čine randori kate, ki nagare randori kate i nanbu sotai randori kate, odnosno nanbu kate (zadane forme ili sastavi) i njihove aplikacije (bunkai).

Randori kate sastoje se od sedam napadačkih tehnika i sedam obrambenih tehnika, bilo ručnih, nožnih ili bacačkih, pravolinijskih ili kružnih, visokih ili niskih itd. U osnovi takvoga tipa reakcije na napadačevu silu leži tenshin, osnovno nanbudo izmicanje. Neke od osnovnih randori no kata su sljedeće:

• randori ichi no kata (sastoji se od ručnih tehnika);
• randori ni no kata (sastoji se od nožnih tehnika i tehnika "čišćenja");
• randori san no kata (sastoji se od tehnika bacanja i "čišćenja");
• randori yon no kata (sastoji se od tehnika bacanja i poluga);
• gyaku randori ichi no kata (sastoji se od unutrašnjih ručnih tehnika);
• randori irimi no kata (sastoji se od pravolinijskih i kružnih bacačkih tehnika);
• gyaku randori irimi no kata (sastoji se od pravolinijskih i kružnih bacačkih tehnika koje se izvode s unutrašnje strane partnerova napada);
• randori sukui no kata (sastoji se od visokih bacačkih tehnika);
• randori gyaku irimi no kata (sastoji se od visokih bacačkih tehnika s unutrašnje strane);
• umanori randori no kata (sastoji se od čišćenja i gušenja, shime waza);
• kaiten randori ichi no kata (sastoji se od kružnih ručnih tehnika);
• kaiten randori ni no kata (sastoji se od kružnih nožnih tehnika);
• kaiten randori san no kata (sastoji se od kružnih tehnika "čišćenja" i kružnih nožnih tehnika, suwari kaiten geri gedan i suwari mawashi geri);
• furi uchi randori ichi no kata (sastoji se od polukružnih ručnih tehnika);
• randori kansetsu no kata (sastoji se od tehnika poluga i bacanja);
• suwari randori ichi no kata (sastoji se od tehnika bacanja i "čišćenja", pri čemu je uke, dakle onaj koji se brani, u parteru)
• suwari randori ni no kata (sastoji se od kružnih tehnika bacanja i "čišćenja", pri čemu je uke, dakle onaj koji se brani, u parteru)
• suwari kansetsu randori ichi no kata (sastoji se od tehnika poluga, pri čemu je uke, dakle onaj koji se brani, u parteru)
• randori kasumi no kata (sastoji se od tehnika "uvrtanja" i bacanja) itd.

Ki nagare randori kate i nanbu sotai randori kate slični su principi reakcije na napadačevu silu, koji se sastoje od kružnih, polukružnih obrambenih i bacačkih tehnika.

Doshu Yoshinao Nanbu prije nekoliko je godina nanbudo vježbačima predstavio tu novu skupinu nanbudo tehnika, zanimljiv sklop borilačkih kombinacija i formi koje bi se mogle smjestiti na granicu između energetsko-meditativnog (ki do ho) i borilačkog (bu do ho) kompleksa nanbudo tehnika. Takav je skup tehnika brzo zatim imenovan japanskom sintagmom ki nagare koja označava protok ili strujanje životne energije, te nešto kasnije, nanbu sotai randori, što podrazumijeva "manipulaciju" napadačevim tijelom. Naime, japanska riječ nagare uistinu označava struju, tok, osobito rijeke, potoka ili nekih drugih prirodnih pojava. Tehnike koje su tim nazivom obuhvaćene, isto tako, nastoje oponašati kružnost i fluidnost vodenih tokova i po tome se posvema uklapaju u idejnu koncepciju kružnih ili polukružnih nanbudo pokreta, koji tu vještinu svrstavaju u kontekst "mekših" borilačkih vještina (jutai budo).

No, navedeni se sustav nanbudo tehnika u nečemu uvelike razlikuje od klasičnih nanbudo obrana i protunapada. U osnovi je nanbudo vještine, odnosno u osnovi njezina borilačkog dijela, koncepcija izmicanja sa središnje linije napada. Takva ideja sadržana je u tehnici tenshina, brzog izmicanja u stranu koje nanbudo borcu omogućuje širok spektar ručnih i nožnih protunapada, bacanja, poluga itd. Ali, kružnost se nanbudo vještine, isto tako, vidi u njezinim katama i, štoviše, u sportskom dijelu nanbudo vještine (jyu randori), u kojemu se izbjegava svaki oblik pravolinijske obrane, koja je karakteristična za mnoge borilačke stilove. Skupina tehnika koju je Yoshinao Nanbu odredio sintagmom ki nagare waza samo donekle odstupa od koncepcije kružnih izmicanja. Dakle, nanbudo vježbači u tom su sustavu prisiljeni naučiti preusmjeravati energiju partnerova napada u različitim pravcima, ne samo horizontalno (naprijed-nazad) nego i vertikalno (gore-dolje), kako bi, na kraju, izveli brz i eksplozivan protunapad u obliku ručnih udaraca, bacanja i čišćenja. Partner-protivnik na taj se način nastoji onesposobiti samim kretanjem, odnosno brzim i kontinuiranim izmjenama smjerova kretanja, položaja tijela, zatim kružnim blokovima i narušavanjem njegove ravnoteže, usmjeravanjem energije njegova napada u prazno itd. Slična koncepcija kretanja (tai sabaki) postoji u drugim borilačkim vještinama i stilovima, primjerice u aikidou. Ali, u nanbudo vještini ona je stavljena u pogon na osobit način, kao dopuna tehnikama iznimno brzih izmicanja, odnosno kao dopuna tenshin kretanju.

Nadalje, i ki nagare tehnike nastale su i slijede obrazac nastajanja drugih nanbudo tehnika. Taj je obrazac nastanka i razvitka svih nanbudo tehnika shihan Petar Turković u monografiji o nanbudou opisao kibernetičkim principom feedbacka, povratne sprege, koji predstavlja metodu kontrole pojedinog sustava na temelju njegovih vlastitih rezultata, tj. informacija o tim rezultatima. Sustav vježbi koji je Nanbu nazvao ki nagare zbog toga je u potpunosti nedovršen, otvoren promjenama, dakle modificira se i preoblikuje na temelju povratnih informacija koje doshu Nanbu dobiva od vježbača na seminarima. Kao i ostale tehnike u nanbudou, odnosno u borilačkom dijelu nanbudo vještine, i ki nagare sustav se može podijeliti u nekoliko skupina vježbi. To su:

1. 1. skupina ki nagare chokusen tehnika;
2. 2. skupina ki nagare taikyoku kata i taikyoku bunkai kata;
3. 3. skupina ki nagare randori no kata i ninin gyake randori no kata.

Prvu skupinu čine osnovne (chokusen) ki nagare tehnike ili pravolinijska i kružna kretanja koja se koriste prilikom izvođenja tehnika iz druge dvije spomenute skupine te nekoliko osnovnih ručnih tehnika i bacanja koja se upotrebljavaju i u ostalim dijelovima nanbudo vještine. Zato prvu grupu ki nagare tehnika možemo podijeliti na dvije podgrupe tehnika, na ki nagare tai sabaki, tj. pravolinijska, polukružna i kružna kretanja (ki nagare randori tori i ki nagare randori uke), i ki nagare undo, tj. osnovne uvodne vježbe u svaki pojedini randori sustav. Ki nagare randori tori predstavlja skup pravolinijskih pokreta po modelu naprijed-nazad, nalik na mae urenshu tehnike koje se koriste u (čisto) borilačkom dijelu nanbudoa. Ključna je tehnika za taj sustav vježbi oi ippon seiryuto uke, napad bridom dlana usmjeren prema trupu protivnika koji se izvodi u iskoraku (kretanju). Dakle, ki nagare randori uke predstavlja svojevrstan odgovor na tako usmjeren napad i sastoji se, u osnovi, od bloka dvjema rukama (jodan uke) nakon kojeg slijedi jedna od tehnika iz ki nagare undo serije te, naposljetku, kružni okret tijela. Pritom se ne izvodi tenshin kretanje ili izmicanje u stranu, koje je inače karakteristično za nanbudo, nego se energija partnerova napada pokušava kanalizirati, preusmjeriti, odnosno iskoristiti kako bi se partnera svladalo. Jednostavnije rečeno, tehnika koja nosi naziv ki nagare randori uke zapravo je (skupina) sastavljena od više tehnika nastala po formuli "zbroja" jodan uke tehnike (gornjeg bloka) i ki nagare undo tehnika.

Nanbudo tehnike koje se pojavljuju u tim randori katama slične su ili iste kao i u chokusen randori katama koje se prakticiraju u nanbudou. Od ručnih udaraca dominiraju kružni ili polukružni ručni udarci (furiuchi, furmawashi) i direktni udarci u partnerov trbuh i glavu (jodan i chudan seiken tsuki). Od bacanja najčešće se koriste irimi nage tehnike (polukružna, kružna i direktna bacanja presretanjem partnerova tijela), zatim sukui nage (bacanje koje se izvodi povlačenjem partnera preko sebe) i jednostavnija odguravanja, a od nanbudo čišćenja klasičan kaiten geri gedan (kružno nožno čišćenja). Gardovi koji se izmjenjuju pri izvođenju tih tehnika donekle se razlikuju od gardova koji su karakteristični za klasične randori no kate. Tu se umjesto izmicanja u stranu koristi povlačenje unazad, brza izmjena klasičnog borbenog stava (zenkutsu dachi) i garda u kojem je prednja noga na peti (kakato dachi). Brzi transferi težišta, od centralne linije vježbačeva tijela unazad i obrnuto, tipični su upravo za ovaj sustav nanbudo borilačkih tehnika.

Takav sustav nanbudo tehnika predstavlja odmak od borilačkih nanbudo tehnika, osobito brzih izmicanja po kojima je nanbudo vještina postala poznata ili osobita. Dok se u sustavu klasičnih nanbudo randori no kata izmicanjem nastojalo izbjeći liniju partnerova napada i savladati ga serijom brzih i eksplozivnih udaraca i bacanjem, ki nagare sustav se zasniva na osobitom tipu komunikacije između partnera. Spomenutim sustavom tehnika otvara se jedno novo poglavlje u nanbudou, poglavlje koje po principu feedbacka mijenja i cijeli sustav na kojemu se nanbudo temelji. To je vidljivo na nekoliko segmenata. Naime, novi način izvođenja randori tehnika još više ističe njihovu kružnost. Na primjer, irimi no bacanja koja se izvode u ki nagare randori irimi no kati i klasičnoj randori irimi no kati slična su, ali unutar ki nagare sustava njihova se kružnost, fluidnost i brzina dodatno naglašava. Nanbudo se kretanja, također, u novom sustavu tehnika nastoje posve pojednostaviti ili, točnije, pokušavaju se približiti prirodnom načinu kretanja – iako se katkad čine iznimno složenim. Dakle, ako vježbači svladaju osnove takvih kružnih kretanja, mogu ih koristiti u svim dijelovima nanbudoa, ne samo unutar ki nagare kompleksa.

Treba zaključiti kako se tehnike iz skupine ki nagare počinju razvijati paralelno sa svim ostalim nanbudo tehnikama, odnosno počinju dobivati oblik samostalnog sustava s kojim i cjelokupna nanbudo vještina dobiva neko novo lice. Neki su od osnovnih ki nagare i nanbu sotai randori sustava sljedeći:

• ki nagare randori ichi no kata;
• ki nagare randori ni no kata;
• ki nagare gyaku randori ichi no kata;
• ki nagare randori irimi no kata;
• ki nagare kaiten randori ichi no kata;
• ki nagare kaiten randori ni no kata;
• ki nagare kaiten randori san no kata;
• ki nagare furi randori ichi no kata;
• ki nagare furi randori ni no kata;
• ki nagare furi mawashi randori no kata;
• ki nagare ukemi randori ichi no kata;
• ki nagare kihon kaiten randori san no kata;
• ki nagare chokusen randori ichi no kata;
• ki nagare suwari randori ichi no kata;
• ki nagare suwari randori ni no kata;
• ki nagare suwari gyaku randori ichi no kata;
• ki nagare suwari randori irimi no kata;
• nanbu sotai randori ichi no kata;
• nanbu sotai randori ni no kata;
• nanbu sotai randori san no kata itd.

Kate ili sastavi predstavljaju srž tradicionalnih japanskih borilačkih vještina. Često ih se definira kao skup tehnika koji se izvodi "u prazno", "sa zamišljenim napadačem" itd. Doshu Nanbu svoj je sistem učeničkih kata (heiwa) predstavio još u sklopu sankukai škole karatea, gdje su sastavi bili slobodnije i kružnije interpretacije klasičnih karataških kata, između ostalog pinan ili heian kata. U nanbudou danas postoji niz učeničkih, studentskih i majstorskih kata, koje su postali sastavni dio nanbudo treninga, a neke od njih i sastavni dio nanbudo natjecanja.

Riječ je o sedam učeničkih kata (shihotai tsuki, shihotai ten, shihotai chi, shihotai hasu, shihotai ki, shihotai mizu i shihotai ku), sedam taikyoku kata, pet nanbudo studentskih kata (nanbu shodan, nidan, sandan, yondan i godan) i deset majstorskih kata (ikkyoku, seipai, seienchin, sampo sho, hyakuhachi, shochikubai, ume, take, sampo dai i matsu). Postoji još i nekoliko kata s oružjem, dakle sastava koji se izvode najčešće sa štapom (bo) ili drvenom sabljom (boken).

Shihotai kate sastavljene su prema simbolici sedam elemenata, mjeseca (tsuki), neba (ten), zemlje (chi), lotosa (hasu), drva (ki), vode (mizu) i zraka, ništavila (ku), a odlikuju se različitim tehnikama, ručnim i nožnim udarcima te tehnikama "čišćenja", koje su neophodne za trening viših, studentskih i majstorskih kata.

Taikyoku kate zapravo su interpretacije nanbu sotai i ki nagare sistema u formi sastava i predstavljaju uvod u ki nagare randori kate. Nanbu kate simboliziraju godišnja doba. Nanbu shodan je kata proljeća, koju karakteriziraju odrješite ručne tehnike i blokovi te niz kružnih ručnih tehnika (kaiten tsuki, furi kaiten renzoku waza). Nanbu nidan je kata ljeta, sastavljena od zanimljivih nožnih tehnika (mikazuki geri), poluga, blokova i udaraca (haito uke). Nanbu sandan je kata jeseni, karakteristična upravo po svojim sijekućim kružnim nožnim čišćenjima (kaiten geri gedan) . Nanbu yondan je kata zime, specifična po visokim i niskim nožnim udarcima i kružnom bacanju na završetku (kaiten nage). Nanbu godan najduža je studentska nanbudo kata, vrlo raznolika po tehnikama koje u sebi uključuje, a simbolizira sva četiri godišnja doba.

Majstorske kate predstavljaju najviši stupanj nanbudo vještine. Nastale su kao slobodne interpretacije nekih tradicionalnih japanskih kata, ali i kao inovativna Nanbuova kreacija. Karakteristične su po stalnim izmjenama smjerova i po zahtjevnome sustavu njihove aplikacije (bunkai).

Bo ili boken kate su sastavi koji se izvode sa štapom (bo) ili drvenom sabljom (boken). Neke od bo kata su sljedeće: bo nanbu shodan, ten ryu, sei ryu itd.

Sve kate, naravno, imaju svoju aplikaciju (bunkai).